25. decembar 2025 – Ko je gledao ma i jedan prenos zasedanja Skupštine Srbije u ovom sazivu nije moglo da mu promakne bar neko izlaganje poslanika u pretposlednjem redu sa njegovim, sada već tradicionalnim započinjanjem: „Pomaže Bog…“. Miloš Parandilović je danas bio u Smederevu i božju pomoć poželeo prisutnima na tribini njegove još uvek sveže političke organizacije Novo lice Srbije.
Tribina je održana u prostorijama koje ova stranka deli sa Akcijom za Smederevo pošto su, kako se moglo čuti, za prostor ‘ladno odbijeni od strane gradske vlasti, bez obzira što je reč o parlamentarnoj stranci i poslaniku. Na 7-8 mesta u Smederevu su takođe odbijeni od vlasnika sala i lokala, ljudi jednostavno nisu hteli da rizikuju moguće posledice takvog ugošćavanja.
U tim okolnostima pomenuti omanji prostor je bio dupke pun, a tribina se posle uvodnih izlaganja pretvorila u razmenu mišljenja i brojna pitanja na koja je Parandilović strpljivo odgovarao.

Govorio je o značaju organizovanja ne samo njegove partije već i opoziciono nastrojenih ljudi u svim sredinama, gradovima i selima, sve u susret izborima koji nas izvesno očekuju. U krajnjoj liniji ova tribina je, između ostalog, imala i tu svrhu – da se Smederevci upoznaju sa ovom relativno novom političkom organizacijom.
– Pročitao sam skoro jedan zanimljiv podatak; kad bi se odala pošta minutom ćutanja za sve stradale Srbe u Prvom svetskom ratu u ovoj zemlji bi se ćutalo dve godine i 172 dana. Da ti heroji iz Velikog rata mogu da ustanu i da vide na šta Srbija danas liči, rekli bi da su uludo živote davali. Verujem da to možemo da promenimo, a da bismo to uradili prvo moramo da promenimo ove bolesne, izopačene navike koje su razvijane 80 godina a sve je to kulminiralo u poslednjih desetak. Lakše bi bilo napraviti državu ispočetka nego da prepravljaš ovo što je izopačeno i usađeno narodu da je to normalno, da se podrazumeva da onaj ko je na vlasti krade – kazao je Parandilović objašnjavajući da institucije moraju da budu obnovljene, da svi koji su korupcijom ili na drugi nepošten način stekli bogatstva odgovaraju.
A da bi se to desilo neophodna je promena vlasti. Na izborima. Taj deo, o izborima, izazvao je najviše pažnje, pa i polemike.
Parandilović smatra da „oni ne mogu da pokradu koliko im treba“ ako se narod dobro organizuje i isprati izbore na svim mestima, do najmanjeg zaseoka. Mišljenja je i da bi nastup u više kolona bio efikasniji. Ne spori studentima njihov doprinos buđenju naroda, „iz kome“ kako je rekao. Naprotiv. Bez njih bismo još uvek bili u nekakvom političkom limbu. Ali isto tako ne može a da im ne zameri nefleksibilnost kada je odnos sa političkim strankama i opozicijom uopšte u pitanju. Jednostavno, ne može se odreći ljudi, pogotovo na lokalu, koji su 13 godina trpeli zbog svojih političkih stavova i angažovanja, a nisu se ogrešili o poštenje, samo da bi se studentima udovoljilo. To mora da se reši do izbora, kaza on.
Opozicija je, kako je objasnio, uprkos preporukama „neutralnih“, i ostala u skupštinskim klupama jer je to jedini način da joj se čuje glas. On sam baš i nema neku prođu u medijima. „I kad bi me zvali na Pink ja bih otišao. I bio bih luđi nego ikada“, reče uz smeh u publici. Dotle, dok ga ne zovu, ovo mu je, uz ono „Pomaže Bog…“ iz skupštinske klupe, jedini način da promoviše za šta se zalaže.