Site icon podunavlje.info

Sva čuda Smedereva 2: Smederevska ada – koja ne pripada Smederevu

SMEDEREVO, 1. avgust 2021 –  U prošlom nastavku serijala bavili smo se rekom koje nema, Jezavom, a u ovom, još jednim apsurdom; rečnim ostrvom koje nosi ime Smedereva, a ne pripada mu. Sa mesta gde se Jezava uliva u Dunav baš se lepo vidi.

Smederevska ada, uprkos svom imenu, nažalost, još od 1739. i Beogradskog mira pripada „onoj“ strani Dunava, nekada Austrijancima, a otkad su oni otišli, i sada je tako, opštini kovinskoj. Izgradnjom Đerdapa značajno umanjena, još uvek je ogromna, jedna od najvećih ada na srpskom delu Dunava, dugačka gotovo 6, široka i do 1,2 kilometra. Kolika joj je površina – teško je reći. Varira u zavisnosti od vodostaja Dunava, u proseku tu negde oko 530-540 hektara.

Bila je još i veća. Smanjivanje ade počelo je usporavanjem i rastom Dunava od prve gradnje nasipa 1870. godine, po naredbi cara Franje Josifa, pa pravljenjem obaloutvrda početkom dvadesetog veka, da bi sve dokusurila izgradnja Đerdapa krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka. O tome koliko je ade „pojedeno“ rastom Dunava najbolje svedoči to što je deo pod šumom smanjen sa 316 na 146 hektara, a deo pod vodom se povećao sa 78,40 na 250 hektara. Srednja voda na Adi, jer ade mahom imaju ne središnjim delovima vodu, sa 68 metara nadmorske visine odjednom je otišla na 70,43.

Između ostalog i zbog toga, usporavanja i rasta Dunava zaključno sa izgradnjom Đerdapa, nekadašnjih plaža na špicu Ade više nema. Polovinom prošlog veka bilo je to, ali zaista, smederevsko more. Barem najbolja zamena za more. Iz pristaništa je kretao motorni brodić, često prepun kupača, a čamcima su dolazili oni koji su ih imali, oni koji nisu „grebali“ su se za prevoz. Peščana plaža, sa dva flosa sa bazenima, restoran sa terasom, garderobe… Svega je toga tu bilo. Kao na nekakvoj rivijeri.

Plaža, dakle, više nema da bi se moglo govoriti o adinim turističko-rekreativnim potencijalima, sada i taj potez uglavnom služi za snabdevanje ogrevnim drvetom divljih drvoseča. Kad se već nismo mi setili, pre nekih osam-devet godina pojavili su se stranci sa velikim planovima – da na Adi podignu turističko-rekreativni kompleks. Hotel sa pet zvezdica, luksuzne splavove-kućice, marinu, naravno plažu, teniske i golf terene, šta sve ne. Iza svega su stajali, u stvari, naši stručnjaci, arhitekte, zaposleni u australijskoj firmi “DASH Architects”. Trebalo je da se čitava stvar predstavi na nekakvom sajmu u Abu Dabiju, i onda bi, kao, investitori, potrčali da daju pare, tako je tada rečeno. Šta je dalje bilo ne zna se, ostale su samo lepe slike kako bi to moglo da izgleda, investitori a ni pare ne stigoše.

Zanimljivo da su i Kovinci imali velike planove sa Adom. Smederevskom. Naime, tu je trebalo da nikne “Panon siti”, prvobitno projektovan za gradnju u Deliblatskoj peščari, ali su se tu ekolozi pobunili pa su onda došli na ideju da to bude na Adi. I od toga, pogađate, nije bilo ništa.

Ada je poznata po bogatstvu drvetom, pošumljavana je od devetnaestog veka, osim za rečne obale karakterističnog drveća, ima tu i egzotičnih sorti koje su s namerom sađene. Na žalost, to je sada samo naizgled nepresušan izvor drvokradicama. Ako se nastavi ovim tempom, fleke ogoljene zemlje, koje se za sada vide još uvek samo iz vazduha, mogle bi dramatično da se uvećaju. Brojnost hrastova primamila je svojedobno one koji su tu svinje dovodili da se nahrane, a i trava je bila zgodna za ovčice.

Ada je i raj za ribolovce, i tu dolazimo do druge šanse, a ko već ne može turizam. Činjenica da je poslednjih decenija ako ne industrijski a ono zanatski ribolov na Dunavu, od pomenute izgradnje Đerdapa i zagađenja reke, pa i nekontrolisanog izlova, postao incidentna pojava. Ipak, i danas ako prođete putem pored Orešca, na svakoj drugoj banderi videćete natpis „Riba“. Poslednja oaza alasa se ne da. A većina te ribe potiče sa ade ili njene okoline. Kad već bi pomenuto, Smederevo je pre par godina bilo popriličan predmet podsmeha kada je ovde podignuta, i svečano otvorena, fabrika za preradu morske ribe. Pokazalo da su bili u pravu oni koji su u šali govorili i pisali kako su investitori zakasnili samo nekoliko miliona godina, kada je tu bilo Panonsko more. Posle izvesnog vremena izgleda da je i tim stranim investitorima to postalo jasno, pa su iz Smedereva zagrebali sa sve mašinama i neisplaćenim radnicima. K’o u pesmi, ostala je samo prazna – hala.

Ribe u Dunava pa i oko i na samoj adi, činjenica je, nema kao nekada, ali zato još uvek ima raznih kopnenih živuljki, sve do divljih svinja. Lovište Smederevska ada zahvata, pazite ovaj podatak, 1.600 hektara i pripada, kome bi drugom, Šumskom gazdinstvu Banat, sa sedištem u Pančevu.

Na kraju će možda neko, s pravom, zapitati: zašto to preporučujemo putnicima namernicima i zašto se uopšte bavimo nečim što i nije smederevsko? Pa, možda se tu nešto promeni. Nije da nije bilo pokušaja. Knez Miloš je još onomad probao da izdejstvuje da se rečno ostrvlje, uključujući i ovo, pripoji Srbiji, pošto je, ničim izazvano, prvo Požarevačkim 1719, pa potom, kako je rečeno, Beogradskim mirom 1739. pripalo od Otomanske imperiji poraženoj Austriji. Kneževina Srbija, kao sukcesor Turske na ovom području polagala je pravo i na to – na ade. Poslednji pokušaj da Smederevo povrati što mu po imenu pripada, sada od Kovina, bio je 1960. godine, kada je objavljen predlog izvesnog Sreskog odbora da se tadašnjem Izvršnom veću podne takva inicijativa, no od toga se dalje nije otišlo.

Smederevu na ruku ne ide ni međunarodno pravo, kojim je predviđeno da državna granica, u ovom slučaja administrativna, rekom ide linijom matice, a to je pored ade sa smederevske strane, a ne kovinske (bela linija na gornjoj mapi). Ono što je s leve strane te granice pripada, dakle, Kovinu. Ali, što bi Broz rek’o;  „Nemojmo se držati zakona kao pijan plota“. Ovde postoji mnogo više pro nego kontra da Smederevu pripadne smederevsko. Možda, jednog dana…

Korišćeni podaci iz „Uticaj uspora Dunava na dužinu plavljenja i vegetacijske uslove Smederevske ade“ Čedomira V, Domazeta i nekoliko tekstova Nikole Tasića Caleta

Foto/ilustracije: mapa – geosbija.rs, FB stranica Ulica sećanja, podunavlje.info

Do Smedereva se može stići na više načina. Drumom iz pravca jugoistoka auto-putem E-75, isto i severozapada, iz pravca Beograda, a tu vam je na raspolaganju i stari put od Beograda preko Grocke. Smederevo ima trostruku vezu s auto-putem; preko izlaza kod Vodnja, Ralje i Kolara. Sa severa, drumom dolazi se preko mosta na Dunavu, poslednjeg prelaza preko ove reke, kada se prođe Beograd, sve do Đerdapa. Autobusom iz tog pravca na raspolaganju vam je mnoštvo polazaka, čiji raspored možete da vidite ovde.

Pravac prema Požarevcu, iz koga jedino možete vozom doći u Smederevo, istovremeno je i veza sa gradovima na Dunavu nizvodno od ušća Velike Morave (Veliko Gradište, Golubac) i sa područjem Đerdapa.

Smederevo se nalazi i na međunarodnoj Dunavskoj biciklističkoj ruti Euro Velo 6, na trasi koja vodi od Atlantika sve do Crnog mora. Na internet stranici The Danube Regional Development Project mogu se pronaći detaljne informacije o Dunavskoj biciklističkoj ruti, a u sekciji 5 opis dela rute,

Na kraju, za one sklone avanturi, tu je i koridor 7 – Dunav, na kome, nažalost, još nema komercijalnog putničkog prevoza do Smedereva, ali tu su uvek alternativni način. Pored Smedereva Dunav protiče u dužini od 25 kilometara, od Orešca na 1.124 do ušća Morave na 1.103 kilometru Dunava.  Ova reka pored Smedereva teče pravcem zapad-istok, od Orešca do Kuliča,sa širinom korita od 800 do 1.300 metara. Kod Smederevske tvrđave je rečnim ostrvima razdvojen u tri kraka od kojih je desni najširi i najdublji.

Projekat „Putokazi – do Smedereva i u Smederevu“ sufinansiran je iz budžeta Grada Smedereva, a stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Exit mobile version