Šala na stranu, da nam treba takav dan, makar i ne bio svetski, nije sporno. I to ne jedan. Otkad je počelo grejanje, uz „tradicionalne“ izvore zagađenja – industriju i saobraćaj, u Srbiji se vrlo teško diše. Internet je i ovde izvor podataka, s tim što u ovom slučaju poštujemo i koristimo i strane i domaće, pa je tako, i po podacima Agencije za zaštitu životne sredine, već u nekoliko navrata poslednjih dana vrag odneo šalu, ne samo u Beogradu, koji se na listi svetskih prestonica vrlo visoko kotira, nego i u tzv. provinciji. U Balkanskoj ulici u Smederevu prekjuče je registrovano zagađenje koje je u datom momentu prevazišlo Čengdu ili Hangdžou, najazagađenije gradove Kine, koji se uzimaju kao etalon za zagađenje. Iz Agencije za zaštitu životne sredine odgovaraju da „mož’ da bidne al’ ne mora da znači“, da su senzori izuzetno osetljivi, da je moguće da je zagađenje lokalno, da je samo u pitanju to da nečiji dimnjak purnja, jer lože ko zna šta, a da to senzori registruju. Ali i u blizini tih senzora neko živi, rekosmo u pola glasa.
Zvanični podaci, kakvi su da su, recimo oni koje objavljuje Institut Batut, alarmnantni su. Najčešća oboljenja prouzrokovana štetnim dejstvom zagađenja vazduha su astma, hroničan bronhitis, kancerogena oboljenja disajnih organa i dijabetes. Posebno štetno dejstvo zagađenje vazduha ima na osobe osetljivijeg zdravlja, decu, trudnice, hronične bolesnike i starije osobe. Za razliku od nekih ranijih izveštaja, u ovom nema podataka o broju smrti koje su prouzrokovane zagađenjem vazduha, ali zar to iko treba da nam kaže?