Ledolomci „Čakor“ i „Vučevo“ propadaju, a sada i tonu na vezu na Dunavu

29. jul 2020 – Sećate li se zime 2012. i drame zarobljenih mornara na zamrznutom Dunavu kod Smedereva? Čekao se tada ledolomac da stigne iz Beograda, a on nikako da dođe. Kada je 2017. led opet zapretio, čekali smo opet, ali mađarske ledolomce da priteknu u pomoć. Od naših nekadašnjih devet ledolomaca, knjiga je prvo spala na pet, pa na dva, na kraju samo na čuveni „Greben“. Dva od onih pet, „Čakor“ i „Vučevo“, odavno propadaju, otkada je firma koja ih je kupila otišla u stečaj, prvo su „samo“ rđali, od maja tonu, a sada sve preti da se pretvori u pravu ekološku katastrofu.

Nekada ponos Srbije i čuvari države od leda, namerno uništeni i napušteni ledolomci „Čakor“ i „Vučevo“, trunu na novosadskom keju ispred nekadašnje zgrade bivšeg vojvođanskog giganta u hidro transportu, upozorili su još u maju iz Udruženja profesionalnih lađara Srbije.

Juče su se lađari ponovo oglasili, sada još dramatičnije. Izlivanje naftnih derivata je izuzetno opasno po okolinu, jedna kap zagadi metar kvadratni zemljišta na sto godina, a iz potopljenog broda već danima ističu naftni derivati u vodu, kažu lađari, i podsećaju da su u blizini reni bunari i postrojenja za proizvodnju vode.

„Kada je do potonuća došlo upozoravali smo i najavljivali moguću ekološku katastrofu, do koje je na žalost došlo i koja traje. I dalje ni jedna gradska služba ne preduzima NIŠTA da bi se problem sprečio i da bi se izbegla još veća šteta. Kao i do sada, NIKO nije odgovoran, ogorčeni su u Udruženju profesionalnih lađara Srbije.

Nafta polako ističe iz „Čakora“

Inače, od poslednjih pet brodova koji su služili za lomljenje leda na našim rekama, „Bor“ je završio u Prahovu i tamo mu je, iz nepoznatih razloga, skinut vibro-pramac, neophodan deo da bi uopšte bio ledolomac. Preostala tri su, „Komovi“, „Tara“ i „Dinara“, nakon privatizacije isečena i prodata kao sekundarne sirovine. Kažu da je dobijeno otprilike po 30.000 evra za svaki.

Ova je cifra zgodna za upoređenje sa onom koja je plaćena za angažovanje dva mađarska ledolomca pre tri godine. Njihov sat košta, tvrde oni koji se razumeju u materiju, 120 evra ili 2.400 evra dnevno. Kada se to pomnoži sa brojem sati/dana koje su proveli na srpskim rekama te zime 2017. proizilazi da je to plaćeno najmanje – 300.000 evra!

Mađarski ledolomac, „ispisnik“ naših, još uvek u upotrebi

I još ovo, prema davno urađenoj stručnoj studiji, za uspešnu odbranu od leda na 588 kilometara toka Dunava kroz i oko Srbije, 206 kilometara toka Save i 174 toka Tise, potrebno je najmanje šest ledolomaca, po dva sa stacionarom nizvodno od neuralgičnih tačaka – u Novom Sadu, Beogradu i Kladovu/Prahovu*. Mi sada praktično imamo jednog i zato moramo da angažujemo mađarske, koji su, uzgred, istog tipa kao i naši, dok smo ih imali, čak i isto godište proizvodnje.

Foto: Udruženje profesionalnih lađara Srbije

*Korišćeni podaci iz teksta Zorana Majdina „Ledolomce nema ko da plati“, objavljenog u „Vremenu“ br. 1360, 26. januar 2017.

 

 

Skorašnji članci

error: Content is protected !!