Ršum: Od sedamdesete godine se nikome nizašta ne izvinjavam

SMEDEREVO, 18. mart 2019 – Ovog ponedeljka je Smederevo imalo čast da ugosti Ljubivoja Ršumovića, verovatno najvećeg živog pesnika za decu u nas. Omogućila je to smederevska Narodna biblioteka, pozvavši ga na književno veče, a mi smo iskoristili priliku da, pre no što je to veče započelo, popričamo sa pesnikom.

Sa nekim ko ove godine puni 80, nekako je red da se razgovor započne pitanjem o zdravlju.

– Bogu hvala, što se zdravlja tiče sve je u redu, još ne ugrađujem rezervne delove. Pokušao sam i uspeo da se ne sekiram nizašta, a od sedamdesete godine se i nikome nizašta ne izvinjavam. Tako sam neke stvari, koje sam započeo u detinjstvu i u momaštvu, uspeo da završim.

Jedna od stvari koju Ršum nije uspeo do sada ali je nameran da završi, od njega čusmo,jeste i svojevrsna škola za male pesnike.

– U Ljubišu pokušavam da ustoličim jednu akademiju pod nazivom „Saradnici sunca“. Tako je Duško Radović nazivao pisce koji pišu lepim, vedrim srpskim jezikom, duhovito, pametno, koji pišu sa razlogom. Dakle jednu školu u kojoj ćemo Mošo (Odalović p.p) i ja i naše kolege, drugari, pedagozi neki, neki psiholozi, pokušati da tu talentovanu decu za pisanje osposobimo, za dalji rad, za usavršavanje. Ima nas dovoljno sa velikim iskustvom da možemo to sebi da dozvolimo. Biće to u formi kampova, to je sada moderno. Tu talentovanu decu mi uglavnom poznajemo, jer smo bili u žirijima na festivalima, gde deca šalju svoje radove. Neke će nam delegirati, iz Niša recimo Violeta Jovović, iz Crvenke Tode Nikoletić, ljudi koji se bave time, a nije isključeno da i mi, preko Interneta, objavimo neku vrstu konkursa, da se deca prijave

Ljubiš nije odabran samo zato što je njegovo rodno mesto, objašnjava Ršum, ima još nešto što je važno.

– Želja mi je da deca dođu, i sa roditeljima, na najzdraviju planinu , sad malo EPP-a za moj Zlatibor. Ne ono da je Zlatibor vazdušna banja zbog neke ruže vetrova, kao tu se meša mediteranska i kontinentalna klima… Ne to. To je budalaština.  Nego zato što na gornjem Zlatiboru, tamo gde je Čajetina, Ljubiš moj, u zemlji postoji takozvana predominacija magnezijuma nad kalcijumom. To je konstelacija minerala koja u Evropi ne postoji – osim na Zlatiboru. Čovek koji je osnivao Institut Čigota, profesor doktor Đorđe Glišić, pokojni, u jednom intervjuu koji sam s njim radio za Radio Beograd, to mi je ispričao. Ta predominacija u zemlji, vodi, pa samim tim i u vazduhu, stvara takozvane lake negativne jone, dragocene za dve funkcije organizma; za metabolizam i za hemopoetiku.  Zbog toga je mesec dana na Zlatiboru možda čak i previše, 15 dana, da se osveži, malo promućka krv i da se vrati kući sa novim elanom. Zbog toga će ovo, na neki način, biti i zdravstveni turizam za decu koja će, uz to što mi tu radimo, moći da „zakače“ taj neki laki negativni jon, ponesu sa Zlatibora sa sobom.

Ovde smo morali da pustimo Ršuma, jer su u bibilotečkoj sali već čekala deca da ga vide i čuju, a u centru pažnje bila je njegova krajem prošle godine objavljena knjiga „Fazoni i fore“, nastala prema istoimenoj legendarnoj TV emisiji.

– Ja ne znam šta su fazoni, ali znam šta su fore – reče jedna mala čitateljka Ršumovih pesama.

Pesnik joj je sasvim ozbiljno odgovorio, dajući primer, onakav kakav je dao i njegovom unuku Aleksi. Sve je bilo sasvim u duhu njegovih čuvenih stihova:

Dete treba da posmatraš,
al mu nemoj na put stati.
Što ga pre čovekom smatraš
pre će čovek i postati!

Foto: e. p.i. podunavlje.info

Skorašnji članci

error: Content is protected !!