Ugovor o upravljanju Železarom prvi put pred javnošću

Izvor: Insajder.net, , 6. avgust 2018 – Više od tri godine predstavnici državnih institucija Srbije su u najvećoj tajnosti držali ugovor o upravljanju Železarom Smederevo pravdajući se time da nemaju odobrenje kompanije HPK Menadžment. Novinari Insajdera došli su do ovog ugovora, iz kojeg se može zaključiti da Vlada nije imala dovoljno opravdanja da ga drži u tajnosti. Država je, prema ugovoru, firmi HPK Menadžment, čiji je suvlasnik Peter Kamaraš, bila dužna da plaća upravljanje Železarom 340.000 evra mesečno bez obzira na uspešnost poslovanja, a uz to su bili predviđeni i različiti bonusi za uspešno poslovanje. Sam ugovor otvara brojna nova pitanja- da li je i u kojoj meri kompanija HPK ispunila svoje obaveze, ali i zašto se država Srbija nije bolje zaštitila.

Železara Smederevo je od 2012. u vlasništvu države, kada je otkupljena za jedan dolar od američkog Ju es stila, koji se povukao iz Srbije kad je usled krize na tržištu čelika počeo da pravi gubitke. Nakon toga je raspisan javni poziv za uvođenje profesionalnog menadžmenta, a Ugovor o pružanju usluga i savetovanja su 21. marta 2015. godine potpisali Peter Kamaraš, jedan od suvlasnika HPK Menadžmenta; Željko Sertić, tadašnji ministar privrede i Bojan Bojković u ime Železare.

Odmah nakon što su predstavnici države potpisali ugovor sa HPK postavljeno je pitanje isplativosti ovog poslovnog aranžmana, odnosno koliko državu i Železaru Smederevo košta angažovani profesionalni menadžment.

Kako se može videti u ugovoru do kojeg je došao Insajder, taj poslovni aranžman predvideo je fiksnu i varijabilnu naknadu HPK Menadžmentu.  Ugovorom je bila zagarantovana fiksna naknada u iznosu od 340.000 evra mesečno, bez obzira na rezultate rada.

Pored toga imali su pravo na bonus u svakom kvartalu u kom je Železara poslovala pozitivno. Bonusi su iznosili između 25 i 35 odsto od ukupnog profita Železare ostvarene u prethodnom kvartalu, ukoliko je firma poslovala pozitivno.

Takođe, bile su predviđene i posebne naknade za ostvarenje određenih ciljeva.

HPK je tako imao pravo na dodatnih 800.000 evra u slučaju pozitivnih rezultata dva meseca za redom, kao i dodatnih 700.000 evra za obim proizvodnje veći od 375.000 tona.

Na kraju, HPK je imao pravo i na dodatni bonus “u slučaju uspešnog sprovođenja postupka privatizacije u periodu od pet godina”. HPK je imao pravo na čak 30 odsto postignute cene. Kako stoji u ugovoru, bez obzira na postignutu cenu, minimalni bonus je 10 miliona američkih dolara.

Firma Petera Kamaraša HPK Menadžment, koja je od marta 2015. do polovine 2016. upravljala smederevskom Železarom, dobila je spor pred Londonskim sudom za međunarodnu arbitražu protiv Železare. Kako je zaključio Arbitražni sud, Železara je dužna da HPK Menadžmentu plati upravo 10 miliona dolara, što uz kamate i sudske troškove dostiglo iznos veći od 12,4 miliona dolara zbog nezakonito raskinutog ugovora.

Nakon što su 18. aprila 2016. Železara Smederevo i kineski Hestil potpisali privatizacioni sporazum po kom je kineska firma kupila određenu imovinu Železare – Srbija raskida ugovor za HPK Menadžmentom. Država se pozivala na kršenje odredbi ugovora, koji u tom trenutku nije bio javno dostupan.

Prema izveštaju sa Skupštine Železare na kojoj je ugovor raskinut, a do kojeg je tada došao list Politika, kao razlog za raskid ugovora navedeno je to što menadžment na čelu sa Kamarašom nije ispunio ugovornu obavezu o visini obrtnih sredstava, odnosno donjem limitu novca koji mora da stoji na raspolaganju.

Za Skupštinu Železare bili su sporni i kratki rokovi plaćanja po ugovoru o kupovini sirovina, koji je Železara potpisala sa Kamarašovom firmom Pikaro iz Košica.

Iz ugovora je, međutim, jasno da država nije zabranila Kamarašu da posluje s drugim njemu povezanim firmama.

Obaveze Kamaraša

Prema Ugovoru o pružanju usluga i savetovanja, Kamaraš, odnosno HPK, obavezali su se da Železara posluje tako da u svakom trenutku na raspolaganju ima najmanje 80 miliona dolara. Bio je dužan da obezbedi savetnike koji bi to omogućili, a koje bi plaćao HPK iz naknade koju bi firma dobijala od Železare.

Ugovor je, kako se navodi, trebalo da bude “privremeno rešenje dok se uspešno ne sprovede postupak privatizacije” Železare. Bio je oročen na tri godine, sa mogućnošću produžetka saradnje.

Raskid ovog ugovora predviđen je, između ostalog, u slučaju da angažovani “profesionalni menadžment” ne ispuni bilo koju od svojih materijalno pravnih obaveza.

Država je ugovor sa HPK raskinula jednostano u junu 2016. godine, nakon čega su usledile međusobne optužbe za loše poslovne rezultate i kršenje ugovora.

Nikada, međutim, nije saopšteno koliko je država ukupno platila profesionalni menadžment i da li se aranžman isplatio.

Jedini zvaničan izvor ovog podatka je zahtev Kamarašovih advokata sudu u Vašingtonu, u kojem traže da im dug umesto Železare plati država. Prema ovom dokumentu Kamarašov tim od države za usluge upravljanja Železarom mesečno primao oko 500.000 dolara za svoje usluge‚ što je oko 400.000 evra.

Iako su predstavnici države tvrdili da Kamaraš nije ispunio svoj deo obaveza iz ugovora, sud u Londonu je presudio da je Železara dužna da kompaniji HPK plati 10 miliona dolara, što je prema ugovoru minimalan bonus u slučaju uspešne privatizacije.

Poslovne odluke pod kontrolom i uz odobrenje države

Ugovorom je bilo predviđeno da sve odluke u vezi sa Železarom mora da odobri država Srbija koja je zadržala većinu u upravi.

Kako bi se to osiguralo, predviđena je bila pozicija “direktora za odnose sa državnim organima” kog je takođe postavljala država i koji je nadzirao Petera Kamaraša i morao da potpiše gotovo svaku njegovu odluku.

U delu koji se odnosi na regulisanje upravljačkih ovlašćenja generalnog direktora, navodi se da će njegova ovlašćenja biti ograničena “supotpisom direktora za odnose sa državni organima i organizacijama društva”.

Dalje se navodi i da on neće aktivno učestvovati u upravljanju Železarom, već da će njegova prava, između ostalog, biti smatrana pravom veta.

Uprkos tome, u zahtevu sudu u Vašingtonu advokati HPK Menadžmenta tvrdili su da je Srbija „rutinski i konstantno ignorisala nominalno autonoman status Železare“ kako bi ostvarila političke i ekonomske ciljeve države, kao i da se tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić „mešao u rukovođenje Železarom, na njenu štetu“.

„U jednoj takvoj prilici, tokom krize u oktobru 2015. koja je nastala zbog kolapsa cena čelika i diskusije o tome da li Železara treba da se privremeno ugasi, član Nadzornog odbora Železare kog je postavila država potvrdio je da država kontroliše sve odluke vezane za rad Železare, ističući da ’pre nego što bilo šta uradimo, moramo da konsultujemo Vladu i premijera ”, navodi se u zahtevu za izvršenje advokata HPK Menadžment koji poseduje Insajder.

Kamaraš je tvrdio da je odluka Vlade da jednostrano raskine ugovor nije u skladu sa tim dokumentom, dok je Vlada tvrdila suprotno. U tom periodu međutim niko nije želeo ugovor i da objavi. Jedni na druge prebacivali su odgovornost za loše poslovne rezultate. Kada je potpisivao ugovor u martu 2015. godine, sam Peter Kamaraš je izjavljivao da će smederevska čeličana do kraja godine biti u plusu. Kada je Železara počela da pravi gubitke, Kamaraš je tvrdio da je uzrok kriza koja je te godine pogodila svetsko tržište čelika zbog čega je predlagao obustavu proizvodnje, što Vlada nije prihvatila.

Najdrastičniji slučaj kršenja prava javnosti

Ugovorom su se sve tri strane potpisnice obavezale na tajnost, čak i nakon što prestane njegovo važenje. U članu trinaest pod nazivom “poverljivost”, navodi se da se svaka od ugovornih strana obavezuje da će sve informacije u vezi sa ugovorom tretirati kao strogo poverljive.

Ugovorom su, međutim, predviđeni i izuzeci, odnosno situacije u kojima bi sve tri strane mogle saopštiti podatak koji se smatra poverljivim. Između ostalog, kako se navodi, to bi bilo moguće ukoliko to zahteva merodavno pravo, za potrebe vođenja arbitražnog postupka, ukoliko se sa tim saglase sve tri strane kao i ukoliko informacije procure.

Ono što se može zaključiti je da je Ministarstvo privrede, imajući u vidu ove odredbe, moglo da da na uvid javnosti ugovor ili delove ugovora na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Naime, merodavno pravo za ovaj ugovor je, kako stoji i u ugovoru, pravo Republike Srbije, a deo tog prava je i gore navedeni zakon.

Ugovor o upravljanju Železarom je, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama tražila organizacija Transparentnost Srbija polovinom 2015. I pored nekoliko rešenja poverenika Rodoljuba Šabića, kao i mišljenja tadašnjeg zaštitnika građana Saše Jankovića, nadležni predstavnici države ugovor su čuvali kao tajnu. Javnost Srbije je tako, sve do danas, bila uskraćena za informacije na šta se obavezala srpska strana, a šta su bile obaveze Kamaraševe firme.

Kako bi ove odredbe ostale u tajnosti, Ministarstvo privrede je platilo 200.000 dinara po kaznama poverenika. Tadašnji ministar Željko Sertić je ušao u verbalni rat sa svim nezavisnim telima u Srbiji.

“Prekršio bih zakon kada bih objavio ugovor, tog momenta za svu štetu kompanija HPK može da tuži državu”, rekao je Sertić.

U sukob su se umešali Komisija za zaštitu konkurencije, Ministarstvo državne uprave i ostatak Vlade Srbije koja je ignorisala i odluke Poverenika i odluke tadašnjeg ombudsmana Saše Jankovića, karakterišući ih kao političke.

Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja, nazvao je to najdrastičnijim slučajem u 2015.“u kome su informacije uskraćene ne samo javnosti, već i Povereniku, s pozivom na poverljivost dokumenta”.

Arbitražna odluka

Kako je Insajder ranije objavio, firma Petera Kamaraša HPK Menadžment, koja je od marta 2015. do polovine 2016. upravljala smederevskom Železarom, dobila je spor pred Londonskim sudom za međunarodnu arbitražu protiv Železare Smederevo u maju ove godine.

Advokati Petera Kamaraša tvrde da je raskid ugovora izveden na nezakonit način uz „fabrikovane razloge za raskid ugovora, a sve kako bi Srbija izbegla da plati podnosiocima zahteva milione dolara koji su trebali da budu plaćeni po osnovu privatizacionog bonusa, kao i na osnovu dloševorenih naknada za upravljanje“.

Hestil zvanično kupuje Železaru 18. aprila 2016, a istog dana HPK Menadžment šalje dopis Železari u kome zahteva isplatu privatizacionog bonusa od 10 miliona dolara. Bonus im, međutim, nije isplaćen.

Zbog toga firma Petera Kamaraša 5. avgusta 2016. započinje arbitražni proces protiv Srbije i Železare Smederevo

Arbitražni proces je započet 5. avgusta 2016, a pokrenuo ga je HPK Menadžment pozivajući se na klauzulu 17 ugovora sa Železarom i Republikom Srbijom, u kome se navodi da će upravo Londonski sud za međunarodnu arbitražu odlučivati o svim potencijalnim sporovima.

Međutim, iako je HPK od Arbitražnog suda tražio da država Srbija, kao vlasnik Železare, zajedno sa Železarom plati odštetu, sud u Londonu je odlučio da je dužnik samo Železara.

Pošto do danas nisu dobili dosuđeni novac, njihov advokat Andreas Frišneht je prošlog  ponedeljka pred sudom u Vašingtonu protiv države Srbije i Železare podneo zahtev da se odluka izvrši.

Insajder

https://insajder.net/sr/sajt/tema/11877/Insajder-otkriva-Ugovor-o-upravljanju-%C5%BDelezarom-prvi-put-pred-javno%C5%A1%C4%87u.htm

 

 

 

Skorašnji članci

error: Content is protected !!