Poslednje pripreme pred Kožuh-Kozjak-Nidže

SMEDEREVO, 2. jul 2018 – Udruženje “Otadžbina pamti“, povodom 100 godina od proboja Solunskog fronta, organizuje pešačenje 100 kilometara grebenom Kožuh-Kozjak-Nidže (Kajmakčalan), od 10. do 15. jula ove godine. Tim povodom izvedena je, poslednja, peta pripremna akcija u periodu od 28. juna do 1. jula na prostorima gde su se odigrale značajne bitke koje je vodila Vardarska divizija. U vreme proboja, najveće žrtve podnela baš ta divizija, koja je na kraju prestala da postoji. Preostali borci su raspoređeni u druge vojne formacije. Poslednja pripremna akcija je sprovedena u okviru republičke akcie u organizaciji PSK Uspon iz Štrpca i PK Kopaonik iz Leposavića, u kojoj je učestvovalo 35 planinara iz raznih krajeva Srbije, među kojima su bila i dva člana Čelika.

Akcija je otpočela na Vidovdan, crkveni praznik i značajan datum iz srpske istorije, obilaskom manastira Gračanica i učešćem na centralnom obeležavanju Vidovdanskih svečanosti, sa obavljanjem komemoracije kosovskim junacima, kako u Gračanici, tako i na Gazimestanu. Na obe lokacije, crkveni velikodostojnici na čelu sa vladikom crnogorsko-primorskm Anfilohijom Radovićem, služili su liturgije za pomen izginulim ratnicima kosovske bitke, na čelu sa svetim carem Lazarom.

Udruženje „Otadžbina pamti“ polaže venac na spomen obeležje kosovskim junacima, u prisustvo planinara koji se spremaju za glavnu akciju. U prilazu Brezovici, svraća se u središte siriške župe u gradić Štrpce. Tu, na groblju je spomen obeležje ratnicima iz ovog kraja, koji su položili živote osvajajući slobodu u balkanskim retovima, ali i braneći otadžbinu u Prvom svetskom ratu. Spomenik su podigli meštani ovog kraja. Udruženje Otadžbina pamti polaže venac i tako odaje počast hrabrim borcima. Na spomeniku piše “NE ČEKAJ IH! NEĆE DOĆI MADA ZA NjIMA SIROŠIĆI TUŽE. ALI SAD OVDE SADIMO PALIM BOSILjAK, BOŽUR POMENAK I RUŽE!“

Dalje, do ski centra Brezovica, stiže se u planinarski dom pod imenom Kameni dom na 1700 mnv. Ovde je bila baza za predviđene treninge.

Sutradan ujutro, rano ustajanje, priprema i polazak na turu koja je po programu bila naporna i zahtevna. Iz baznog logora sa oko 1700 mnv, po oblačnom i terenskim vozilom dolazi se do prevoja Prevalac. Tu rančeve na leđa, kratki sastanak sa vođom ture Radetom i kreće se na pešačenje, uspone. Kreće se naglo uzbrdo po hladnom jutarnjem danu, uz prisustvo oblaka na nebu kroz koje se povremeno probijaju sunčevi zraci. Najpre put, pa planinarske staza na terenima sa travom za ispašu stoke. Ide se grebebom, a sa desne strane je duboka uvala kroz koju teče reka po imenu Bukovačka reka. Tako se uzbrdo stiže do Pavlovog kamena na 2081 mnv. Hodajući dalje, sve više je kamenita staza na kojoj je mnogo malih potočića koji nastaju otapanjem preostalog snega. Nailazi se na glečere, preko kojih, sa blažom padinon se prelazi. Korak po korak, stiže se do Golemog jetera na 2420 mnv. Trenutak za uživanje i predah na jezeru. Sa nama je i planinar Mark iz Irske, koji vodi svog psa Pejča. Pejč ima svoju opremu koju nosi na leđima kao i svi planinari. Mark mu skine opremu, baci grančicu u jezero, a Pejč zapliva u hladnoj vodi. Svi se sažališe na Pejča, ali on ponosno izađe iz vode sa grančicom u ustima, protrese se, izvalja po travi i pridruži se grupi u pauzi. Dobi Pejč ponovo svoju opremu na leđa, pauza se završi i kreće se dalje. Postepeno, pa malo jači uspon, više i češće uzbrdo, sa retkim kraćim deonicama nizbrdo, prolazi se pored Gužbabe i posle pet i po sati pešačenja stiže do Peskova (Bistre) 2651 mnv. Fotografisanje, sasvim kratka pauza jer oblaci prete, te promena plana. Neće se ići ka Jezerskom vrhu i Piribegu, vreme ne dozvoljava. Radetova i odluka lokalnog vodiča Aranđela  je da se ide ka Jazinačkom jezeru. Silazak jako strm po kamenim gromadama, u uvalama i zaostali sneg, počinje i kiša. Dodatno oblačenje za kišne uslove. Stene postaju klizavije, ima i padova, ali bez većih posledica, padova koji popravnjaju atmosferu i raspoloženje.  Stiže se do jezera. Kiša ne dozvoljava da se pravi pauza i uživa u prirodnim lepotama. Iz jezera se formira rečica, po imenu  Suva reka. Pored reke, preko stena spušta se do Lovačke kuće. Tu nekako i kiša prestaje i vreme je za pauzu, presvlačenje i okrepljenje. Dalje, uska planinska staza vodi preko terena sa mnogo izvora, terena natopljenog vodom. Visoke močvarne biljke ostaju iza. Ulazi se u crnogoričnu šumu i hoda po stazi punoj iglica odbačenog sa stabala. Prilazi se Carevoj livadi i skreće levo u belogoričnu šumu, na strmu stazu koja vodi do starog vodom izrovanog puta. Tako putem do asfalta, odakle se kreće desno ka Kamenom domu. Neki su izabrali varijantu pršačenja do doma, a neki da se odavde posle napornog hodanja prevezu. Posle 11 sati pešačenja, trening se završava sa pređenih 18 km, te 1350 m u usponu i 1150 m u silasku. U ovoj akciji pored članova ekipe koja se sprema za glavnu akciju bilo je i 20 planinara koji su došli na republičku akciju.

Sledećeg dana, poslednjeg u junu, rano ujutro, pokret i novi trening, po planu izlazak na Ljuboten. Vremenski uslovi su još nepovoljni. Gusta magla, sve gušća kako se dobija na visini. Vidljivost na pojedinim trenucima  je i ispod 10 m. Kolona se kreće putem pored Berevačkog potoka, prelazi se potok i malo dalje skreće na usku stazu koja je utabanija nego one prethodnog dana. Očigledno je da je uspon na Ljuboten omiljeniji i privlačniji od nekih drugih. Trava i nisko rastinje su delimično na stazi i okolini. Prelazi se i preko kamenih podloga. Zaobilaze se strmi glečeri. Dolazi se do iznad Štrabačkog jezera. Slaba vidljivost, jak vetar i odluka vodiča Radeta da se ne ide ka Ljubotenu, već da se planinari spuste do jezera na 2220 mnv. Pauza na jezeru, gde se vidi samo neznatni deo ovog jezera i prirodne lepote. Vreme ne dozvoljava druženje sa prirodom i jezerom. Nazad, istim putem ka polazišnoj tački. Rezultat je za šest časova pešačenja pređenih 12 km sa 900 m uspona i isto toliko silaska. Trening je završen, ne sa predviđenom kilometražom, ali sa hodanjem u otežanim vremenskim uslovima. Na ovoj turi, koja je bila i republička akcija, bilo je 19 planinara iz Srbije, irac Mark i planinari iz Bugarske. Sledilo je drugarsko veče, dodela zahvalnica i proglašenje završetka republičke akcije, u objektu domaćina Bućana, uz prisustvo zabavljača “Slavuja“. Domaćini akcije su predali zahvalnice klubovima učesnicima, bilo ih je 25, te najstarijem učesniku iz Kruševca i najmlađem iz Štrpca. Najbrojniji klub u akciji bio je Jastrebac iz Kruševca.

Narednog dana bio je predviđen obilazak carskog grada Prizrena. Najpre, pre ulaska u Prizren, obilazak manastira Svetog Arhanđela. Ljubazni monasi upoznali su nesvakidašnje turiste sa istorijatom manastira i potom počastili goste. Ratluk sa kafom i još ponešto za dobrodošlicu i druženje. Krećemo ka Prizrenu. Na samom ulasku i grad, izlazi se iz autobusa i kreće pešice uređenim stazama, šetališta pored reke Bistrice. Prolazi se pored objekata Srpske pravoslavne bogoslovije. Dalje se skreće ka tvrđavi Kalaja. Pre izlaska na tvrđavu svraća se u crkvu Svetog Spasa. Izlazak na tvrđavu koja datira iz četvrtog do šestog veka i posmatranje panorame grada. Odavde nazad u grad i obilazak srpskih crkava Svetog Đorđa i Ljeviške.

Pripremio učesnik akcije i član PSK „Čelik“ Branko Grujić.

Fotografije iz arhive članova kluba.

Skorašnji članci

error: Content is protected !!