Pohod povodom 100 godina od proboja Solunskog fronta

SMEDEREVO, 21. maj 2018 – Udruženje “Otadžbina pamti”, povodom 100 godina od proboja Solunskog fronta, organizuje pohod, 100 kilometara grebenom Kožuh-Kozjak-Nidže (Kajmakčalan). Ovog vikenda, od 18. do 20. maja, bila je na rasporedu treća pripremna akcija koja je, osim planinarskog, imala i istorijski karakter. Akcija je izvedena na prostorima gde su se odigrali ključni momenti slavne Kolubarske bitke, uz učešće 45 planinara, među kojima su bila i tri člana „Čelika“.

Akcija je otpočela u petak, u kasnim popodnevnim časovima, iz Čačka. Putevima i šumskim stazama, najpre se stiže do sela Ratari, zatim i do Dučalovića. Veći deo ovog pešačenja bio je po mraku, uz čeone baterijske lampe, po kišnom vremenu.

Sutradan, rano ustajanje, priprema i polazak na turu koja je po programu bila naporna i zahtevna. Prolazi se pored Ovčara i stiže u manastir Sretenje. Poseta manastiru i predah, uz uvek uslužne monahinje, koje dočekuju planinare sa posluženjem. Šumskim putevima spušta se do manastira Preobraženje i onda preko pešačkog visećeg mosta, prelaz na drugu stranu obale Zapadne Morave, odakle počinje uspon na Kablar. Na trećini puta je isposnica Savina voda, gde je predah i poseta svetom mestu. Odatle, jak uspon do izlaska na vidikovac Devojačka stena. Po predanju, ime je dobila po devojci, koja je odavde otišla u večnost, bežeći od Turaka i spasavajući svoju i čast Srpkinja. Dalje, uspon na Kablar 887 mnv i predivan vidik na sve strane, a posebno sa platforme na meandre Zapadne Morave. Spuštanje niz Kablar šumskim stazama i putevima ka selu Vrnčani a odatle i Jančići. Tu se dolazi do uređenog izvora sa bistom i posvetom generalu Vukomanu Aračiću, koji je bio jedan od ključnih komandanata u ovom delu Kolubarske bitke. Tada je nastala i pesma sa stihovima: “Sa Ovčara i Kablara, čobanica progovara, kliče mlada sa Ovčara i doziva đenerala, Aračiću, nado stara, dođi s vojskom do Ovčara. Sa Ovčara i Kablara, nesta Švaba i Madžara…”.               .

Kasnije je ova pesma dobila neke nove stihove, pa i konotacije.

Odata je pošta đeneralu, a nastavak puta vodi kroz atare, šume i livade sela Šiljkovica, Šumljakovina, Gojna Gora, sve do sela Bogdanica na desnoj strani reke Kamenice. Predah, pa onda uzbrdo stazicom i putevima preko nepreglednih livada. Sa lampama na čelu planinara, stiže se do reke Tinje, do lovačke kuće, gde je kraj dnevnog pešačenja. Rezultat posle petnestočasovnog pešačenja je 37 pređenih kilometara sa 1400 m uspona.

Sledi treći dan ove akcije, posle ranog ustajanja, najpre pakovanje šatora i opreme, a onda rosom umivenim pašnjacima i putevima ka Golom brdu. Odavde puca vidik na sve strane među kojima je i ona ka Divčibarama, gde je bio glavni napad neprijatelja. Tu se vide predeli kojima je išla bitka, povlačenje i posle kontranapad posle značajne odluke, tada generala, kasnije Vojvode Živojina Mišića.  Dalje vencem do  Kamalja i onda spomenika koji su podigle porodice izginulih ratnika iz Velikog rata, iz ovih krajeva. Izlazi se na Veliki Maljen 970 mnv, a onda spušta ka Rioru,  odavde do reke Grab uz koju se nalazi Mokra pećina. Malo dolinom reke, pa uspon na vrh Babina glava, čije je obeležje veliki krst, koji su 2011. podigli srpski hodočasnici. Odavde se spušta na Ravnu Goru, pa povratak pored vrha Babina glava ka Koštunićima. Šumskim putevim i putevima preko divnih livada, ne svraćajući u Koštuniće, ide se ka Galovića polju. Na ovom polju bio je aerodrom za ratne uslove. Ovde se završava treći dan pešačenja sa pređenih 25 km i savladavanjem 1100 m visinske razlike.

Autobus prebacuje pomalo umorne ali zadovoljne planinare do OŠ „Ivo Andrić“ u Pranjane, gde se organizuje druženje uz ručak i trubače. Posle toliko kilometara, noge nisu bile preumorne da se zaigra srpsko kolo. Sledi rastanak do sledeće akcije na Staroj planini, za četiri nedelje.

Fotografije su iz arhive članova kluba

Skorašnji članci

error: Content is protected !!